„U tri mjeseca prakse u Londonu naučio sam više nego u svim dosadašnjim poslovima zajedno, a jednako toliko sam se i zabavljao!“

 

 

Moj savjet je – krenite! Obećajem da će vam se svidjeti.

 

Zagreb
Sve je počelo slučajnim nalaženjem vijesti o otvorenom natječaju Erasmus programa na stranicama fakulteta. Želja za odlaskom u inozemstvo je oduvijek bila tu, pa se Erasmus činio kao idealna prilika za ostvarenjem te želje. Nakon prikupljanja potrebne dokumentacije uslijedio je razgovor na engleskom jeziku ( ili jeziku zemlje u kojoj planirate odraditi Erasmus program ) sa predstavnicima fakulteta, koji služi kao jedan od kriterija slaganja rang liste.

U našem slučaju rang lista je funkcionirala na sljedeći način: osamnaest studenata se prijavilo za odrađivanje prakse putem Erasmus programa, ali samo prvih devet koji pristupe sa ispunjenim formularima o pronađenoj praksi mogu računati na financijsku potporu („grant“). Dakle, tko prvi pronađe poslodavca koji ga je voljan zaposliti dobiva potporu. Ostali studenti svoje Erasmus iskustvo moraju sami financirati. Cilj mi je bila Engleska, prvenstveno zbog jezika, no nisam imao ´vezu´ kojom bih mogao brzo pronaći posao te tako dobiti potporu. Sastavio sam e-mail koji je univerzalan, te CV i zamolbu te krenuo u potragu za mogućim poslovima. Poslao sam osamdesetak e-mailova po cijelom Ujedinjenom Kraljevstvu i dobio jedan jedini polu-pozitivni odgovor iz Londona za poziciju – Asistent arhitekta. Nakon dvadesetak izmijenjenih e-mailova i skype razgovora postignuli smo dogovor za odradu prakse u trajanju od tri mjeseca.

Nadalje, kako sam bio među najbržima dobio sam „grant“ od fakulteta koji iznosi za UK – 560 €/mj. Ta svota vam je adekvatna za najam sobe na rubu Londona, za sve ostale životne troškove pripremite ušteđevinu ili krenite u obilazak kompletne rodbine.

London
Prvi radni dan: upoznavanje kolega izmjenom svega par rečenica, zatim dolazak arhitekta sa projektom u rukama. Pokazao mi je moj radni kompjuter te pitao znam li što znači ASAP (as soon as possible ). Nakon mog pozitivnog odgovora na njegovo pitanje, navedeni arhitekt je stavio projekt kuće ispred mene te rekao – e to je ASAP! Pronađi file od projekta na serveru, otvori ga (u programu u kojem nisam znao povući liniju) i ažuriraj nacrte. Sve što je arhitekt govorio meni je predstavljalo problem jer nisam mogao pronaći datoteku na serveru, niti sam išta znao o programu u kojem trebam napraviti tzv. ažuriranje. Trebam li napomenuti da nisam ni znao što mu znači riječ – ažuriraj! U tom trenu je krenula borba koja je trajala do zadnjeg dana prakse. Pišem borba jer sam se svakoga dana nalazio u situacijama koje su za mene nove, a da bi ih uspješno savladao morao sam se boriti sa vlastitim neznanjem, odnosno naučiti nešto novo. 

Radno vrijeme bilo je od 9h – 18h, 5 dana tjedno. Buđenje u 7h ujutro i vraćanje u stan u 19h navečer. Znam, ne zvuči primamljivo, no ukoliko se dobro organizirate nađe se vremena da i u svom radnom danu stignete nešto posjetiti, a vikende ćete cijeniti više no ikada. U tih 9 radnih sati radio sam stvarno svašta, mjerio objekte (kuće), crtao ih u gore navedenom programu (o kojem nisam ništa znao), radio 3D modele tih objekata (u još jednom programu s kojim sam se prvi put u životu susreo), dizajnirao nova rješenja za izmjerene objekte, nalazio se sa investitorima, dogovarao sastanke sa kooperantima, proučavao engleske zakone, pronalazio greške u tekućim projektima, prepiro se sa arhitektom … i nakon takvih radnih dana još sam morao doći u stan te pomoću svemogućeg google-a probati što više naučiti o prethodno navedenim „nesretnim“ programima.
No, da napomenem, u tri mjeseca prakse u Londonu naučio sam više nego u svim dosadašnjim poslovima zajedno! 

Bilo je naporno, ali definitivno korisno. To je jedini način da spoznate svoje granice, odnosno da iste ne postoje. Ne smijete si dopustiti strah od novoga. Nitko od Erasmus studenata ne priča savršeno engleski i svi će doći do situacije da nešto ne razumiju. Tu dolazi snalažljivost…i google. Moja praksa je zapravo bila posao sa punim radnim vremenom dok je moj brat kroz isti Erasmus program odradio praksu na kojoj je radio 2 dana u tjednu. Nije naučio ni 5% koliko sam ja kroz svoj rad, ali je imao vremena za druge stvari, poput istraživanja Londona. U svakom slučaju, usudite se i iskoristite šansu koja vam se nudi jer ćete se vratiti kao bolja verzija sebe. 

E da, vikendi! Također pokoji slobodni ili „bolesni“ dan. Imao sam sreću da je u toj kišnoj zemlji većina vikenda bila sunčana pa su istraživanja ogromnog Londona trajala po cijele dane, nekad i noći. Grad je savršen te multikulturalan pa svi mogu pronaći nešto što će ih oduševiti. Posjetio sam i Liverpool (autobusne karte od Londona do Liverpoola se mogu kupiti već za 5 funti), pogledao utakmicu na Anfieldu, letio do Edinburgha za 30 funti, šetao sa milijun ljudi na najvećem europskom karnevalu, našao se usred obračuna uličnih bandi, slušao glazbu Jamesa Bonda u Royal Albert Hallu (20 funti), „švercao“ se u vlaku (klasični hrvatski način putovanja javnim prijevozom )… Mogao bih ovako nabrajati na još nekoliko stranica. 

Da se ovo ne pretvori u najduže kratko Erasmus izvješće stat ću ovdje.
Moj savjet je – krenite! Obećajem da će vam se svidjeti.
Za sve koji planiraju u London, Englesku, slobodno se javite na facebooku. Pomoći ću koliko mogu.