Više je načina na koje možemo doći do traženih informacija. Još smo nedavno, kad bi nas zanimala neka tema, odlazili u knjižnicu i pretraživali desetke metara polica s knjigama i časopisima, dok se u doba interneta čini da su nam sve informacije na raspolaganju u tren oka. No, je li to baš tako?
U ovom članku istražit će se osnovne prednosti i mane različitih izvora informacija i pokazati kako svi još uvijek imaju mjesto u informacijskom prostoru. Ukratko ću se osvrnuti na problematiku intelektualnog vlasništva, definirati akademske i neakademske izvore informacija, osvrnuti se na uporabu različitih enciklopedija i dati nekoliko korisnih savjeta za uporabu različitih izvora informacija tijekom studiranja.
Članak je naročito koristan za studente koji rade seminarske, završne i diplomske radove ili namjeravaju objaviti stručni, odnosno znanstveni rad.
Knjige
Od ranog 15. stoljeća, kada je Johannes Gutenberg izumio tiskarski stroj, sve do informacijske revolucije 21. stoljeća papirnata je knjiga jedan od osnovnih izvora informacija. Osnovne su njene prednosti relativno jednostavno umnožavanje, dostupnost i lakoća korištenja. Elektroničke knjige, u koje spada i ovaj udžbenik, donose dodatne prednosti: umnožavanje pomoću nekoliko klikova mišem, dostupnost odasvud u svijetu pomoću bilo kakve naprave koja se može povezati na internet, jednostavna navigacija… Uporaba elektroničkih knjiga donosi, međutim, i brojne probleme kao što su pitanja vezana za intelektualno vlasništvo, dostupnost dijelu čovječanstva koji nema pristup internetu itd. Više o problematici elektroničkih knjiga i udžbenika možete naći u radu Petra Jandrića Društveni aspekti razvoja i uporabe elektroničkih udžbenika.
Želite li istinski svladati neku temu, najlakše je uzeti knjigu koja na jednome mjestu daje sustavan pregled dotične problematike. Ostali izvori informacija kao internet i tematski specijalizirani akademski članci često daju površnu ili djelomičnu informaciju koja korisnika može lako odvesti na krivi put. Stoga je u akademskom radu knjiga nezamjenjiv izvor informacija koji se ne može u potpunosti zamijeniti kraćim oblicima izražavanja. Međutim, knjige su podložne i ozbiljnim ograničenjima: njihovo korištenje zahtijeva relativno veliku količinu vremena, a informacije koje sadrže često su stare barem nekoliko godina. U književnosti nije bitno čitamo li Krležinu knjigu tiskanu 1980. ili 2010. godine, jer će po definiciji obje sadržavati isti tekst, dočim je u stručnom i znanstvenom radu, pogotovo iz područja koja se brzo razvijaju poput informacijskih znanosti, nekoliko godina vrlo dugo razdoblje. Zato pogledajmo izvore koji nam mogu bolje pomoći u pronalaženju najnovijih informacija.
Akademski časopisi
Želite li detaljnije istražiti neku temu ili se ‘samo’ informirati o najnovijim stručnim i znanstvenim postignućima, knjige često nisu dovoljne. Sljedeći važan izvor informacija koji možemo upotrijebiti akademski su časopisi, dakle recenzirane publikacije koje objavljuju stručne i znanstvene tekstove iz određenog područja. Akademski časopisi izlaze u redovitim vremenskim razmacima i služe kao poligon za objavljivanje najnovijih stručnih i znanstvenih spoznaja, odnosno kritiku zatečenih rezultata istraživanja; u njima je moguće objaviti više vrsta članaka. Više o akademskim časopisima možete pročitati u Encyclopaediji Britannici.
Preko CARNetova pristupa online bazama podataka članovi hrvatske akademske zajednice, uključivši studente i nastavnike Tehničkog veleučilišta u Zagrebu, imaju pristup brojnim akademskim časopisima, ali ni odličnim poznavateljima interneta pretraživanje takvih baza često nije jednostavno. Kako biste se lakše snašli u zamršenu svijetu online akademskih izvora toplo preporučujemo Priručnik za pretraživanje Centra za online baze podataka. Objavila ga je Hrvatska akademska i istraživačka mreža CARNet, a napisala Jadranka Stojanovski s Instituta Ruđer Bošković. Besplatan je za sve članove hrvatske akademske i istraživačke zajednice.
Više informacija o pristupu online bazama podataka možete naći na stranicama CARNetova Centra za online baze podataka i Nacionalne i sveučilišne knjižnice.
Internetski izvori
Najčešći oblik brzog informiranja o bilo kojoj temi danas je nedvojbeno pretraga interneta – uključimo omiljenu tražilicu, upišemo ključne riječi i to je to! U nekoliko milisekundi otvara nam se golem svijet informacija. Međutim, znate li da je velik dioweba nevidljiv običnim tražilicama? Kako pronaći podatke koji nas zanimaju, izbjeći one koji nas ne zanimaju, a pritom ne izgubiti neku važnu informaciju? Naposljetku, kako kad jednom pronađemo kakvo zanimljivo internetsko sjedište koje govori o temi koja nas zanima znati jesu li podaci na toj stranici točni i pouzdani? Odgovore na ova pitanja, i više od toga, možete naći u knjizi Pretraživanje i vrednovanje informacija na Internetu autorice Željane Vučine.
Intelektualno vlasništvo
Kada smo naposljetku pronašli izvor koji je relevantan za naš rad, postavlja se pitanje načina na koje ga smijemo koristiti. Kako ne bismo prekršili neki zakon i time oštetili autora i/ili izdavača, potrebno je poznavati pravnu regulativu, ali to nije i jedini razlog za izučavanje zakona. Mnogi od vas proizvode softver ili razvijaju različite projekte koji su također podložni zakonima o zaštiti intelektualnog vlasništva. Kako biste se na jednostavan način upoznali s tom složenom problematikom, toplo preporučujemo knjigu Uvod u zaštitu intelektualnog vlasništva u Republici Hrvatskoj autora Tihomira Katulića.
Akademski izvori informacija
U svakodnevnom životu ravnopravno se koristimo različitim izvorima informacija: čitamo novine, gledamo televiziju, pretražujemo internet, čitamo knjige… Kako bismo stvorili ispravnu i uravnoteženu sliku svijeta oko sebe, korištene izvore informacija kritički sagledavamo. Primjerice, neko goruće političko pitanje može izazvati posve oprečne komentare u novinama lijeve i desne političke orijentacije ili dva sudionika internetskog foruma mogu imati neuskladivo mišljenje o kvaliteti nekog softvera.
Znanstvena pak zajednica teži za dosezanjem zajedničkih istina. Primjerice, u školama se u nastavi fizike uči samo jedan, svuda jednak Ohmov zakon, no u društvenim je i humanističkim znanostima pitanje postizanja dogovora o zajedničkim istinama složenije. Većina se akademske zajednice ipak može složiti oko umjetničke vrijednosti nekog romana ili postojanja društvenih pojava poput društvene reprodukcije. Pitanje istinitosti znanstvenog istraživanja vrlo je složeno i već stoljećima predmet epistemoloških istraživanja. Epistemologija je složena znanstvena disciplina koja uvelike nadilazi okvire ovog udžbenika i njome se zasad nećemo baviti.
Pogledajmo ukratko kako nastaje znanstveno prihvaćena istina. Autor stvori mišljenje o nekoj temi, potkrijepi ga teorijskim i/ili praktičnim argumentima i objavi u knjizi ili akademskom časopisu. Urednici rad pročitaju i pošalju na recenziju istaknutim stručnjacima iz tog područja. Slože li se oni oko znanstvene vrijednosti teksta, dopuštaju da se objavi. Nakon objave rad je na raspolaganju cijeloj akademskoj zajednici. Ako su izneseni zaključci točni, netko će ih iskoristiti u vlastitom radu i ugraditi u dalja istraživanja, a ako nisu održivi, netko drugi objavit će kritiku i argumentima nastojati to dokazati. Na taj način znanstvena istina nastaje konsenzusom čitave akademske i istraživačke zajednice.
Akademski su izvori informacija svi tekstovi koji su prošli takav proces objavljivanja, odnosno propitivanja, pa tako i ovaj elektronički udžbenik ima dva recenzenta koji jamče za njegovu valjanost.
Enciklopedije
Enciklopedije su tipičan primjer akademskog izvora informacija. Sadrže točne, sažete, provjerene, odnosno lako provjerljive informacije, te su po definiciji neutralne, dakle ne sadrže osobna mišljenja autora, nego samo znanstveno prihvaćene i ovjerene istine. Želite li doznati više o enciklopedijama, pogledajte ovdje. Popis enciklopedija koje vam mogu poslužiti u radu nalazi se u rubrici Literatura.
Wikipedija
Wikipedija se od standardnih akademskih izvora razlikuje uređivačkom politikom. Ona, naime, nema jedinstvenog urednika, nego su uredničke odluke posljedica konsenzusa čitave zajednice, što ima prednosti i nedostatke. Prema Gilesovom čuvenom članku u časopisu Nature (2005), Wikipedija je čak točnija od čuvene Encyclopaediae Britannicae. Naravno, izdavači Encyclopaediae Britannicae tvrde suprotno, ali to je već tema za dublju akademsku raspravu. Više o temi možete pročitati u članku Petra Jandrića pod nazivom Wikipedia and education: anarchist perspectives and virtual practices.
Većina suvremenih znanstvenika Wikipediju ne drži znanstvenim, akademskim izvorom – i to s pravom. Podaci u njoj ponekad su očito pogrešni, a u znanosti su takve greške neoprostive. Međutim, većina se slaže da su informacije na Wikipediji iznimno korisne znamo li ih tumačiti na pravi način.
Wikipedija nam može odlično poslužiti kao polazište. Često će popis literature uz njene članke sadržavati mnoštvo akademskih izvora, pa podatke treba ondje i provjeriti. Kao brz i efikasan izvor informacija, čija uređivačka politika uzrokuje vrlo brz odaziv na promjene, Wikipedija je dragocjena kao poticaj na razmišljanje i mjesto na kojem se mogu naći poveznice na mnoštvo akademskih izvora, ali zasad nije i sama akademski izvor i stoga je ne treba izravno citirati u seminarima i diplomskim radovima. Ako na Wikipediji pronađete zanimljiv podatak, provjerite ga u nekom akademskom izvoru i njega citirajte kao relevantan. Tako će Wikipedija zadržati dragocjenu ulogu u vašem akademskom radu, a znanstvena će vjerodostojnost biti zadovoljena.
Korištenje različitih izvora informacija
Kuća se uvijek gradi od temelja. Preneseno u svijet znanosti, nije moguće izvesti točan zaključak na temelju pogrešnih informacija. Prema tome, u pisanju akademskih tekstova treba se koristiti isključivo akademskim izvorima informacija. I vaši seminari, stručni i završni radovi i slično akademski su radovi, pa se stoga moraju temeljiti isključivo na akademskim izvorima.
Međutim, akademske izvore informacija nije moguće uvijek koristiti. Primjerice, bavimo li se analizom nekog novog softvera ili želimo izučiti stav javnosti o nekom novom zakonu, relevantne informacije pronaći ćemo u manje formalnim izvorima informacija poput mrežnih sjedišta i/ili internetskih foruma. To samo po sebi nije razlog za odustanak od teme istraživanja, jer se u stručnom i znanstvenom radu mogu koristiti i neakademski izvori informacija, samo što ih se mora adekvatno kritički prosuditi.
Zamislimo, primjerice, da želimo ocijeniti relevantnost internetske recenzije nekog novog softvera. Pogledajmo najprije tko je recenziju napisao. Ako je autor recenzije blizak proizvođaču softvera, postoji realna mogućnost da ima neku korist iz afirmativne, a ako je blizak konkurentskom proizvođaču softvera, realna je mogućnost da takvu korist ima iz negativne recenzije. Kada se analizira spoznaja prihvaćena od strane akademske i istraživačke zajednice, nije previše bitno tko je autor teksta. Relevantnost autorova identiteta razlikuje se između prirodnih, tehničkih, društvenih i humanističkih znanosti, ali te ćemo razlike privremeno zanemariti – Newtonove zakone možete jednako ispravno naučiti iz mnogih udžbenika različitih autora. Međutim, kod analize neakademskog izvora informacija autorstvo je temeljno pitanje!
Izloženi primjer tek je vrh sante ocjenjivanja neakademskih izvora informacija. Želite li se u svom akademskom radu koristiti neakademskim izvorima informacija, svakako proučite knjigu Željane Vučine Pretraživanje i vrednovanje informacija na Internetu.
Popis literature
Giles, J. (2005). ‘Internet encyclopaedias go head to head‘, Nature, Vol. 438.
Jandrić, P. (2010). Wikipedia and education: anarchist perspectives and virtual practices. Journal for Critical Education Policy Studies, 8(2), str. 48-72).
Jandrić, P. (2012). Društveni aspekti razvoja i uporabe elektroničkih udžbenika. Knjiga radova sa konferencije Tiskarstvo 2012. Urednik: Vilko Žiljak. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu. Tekst dostupan ovdje.
Katulić, T. (2006). Uvod u zaštitu intelektualnog vlasništva u Republici Hrvatskoj. Zagreb: Hrvatska akademska i istraživačka zajednica – CARNet. Tekst dostupan ovdje.
Stojanovski, J. (2005). Priručnik za pretraživanje. Zagreb: Centar za online baze podataka. Tekst dostupan ovdje.
Vučina, Ž. (2006). Pretraživanje i vrednovanje informacija na Internetu. Zagreb: Hrvatska akademska i istraživačka zajednica – CARNet. Tekst dostupan ovdje.