Grčki filozof Aristotel dijeli vještine uvjeravanja u tri osnovne kategorije:
- etos
- logos
- patos (Aristotel, 2010).
Jednako kao i prije dvije tisuće godina, navedene su kategorije temelj svakoga uvjeravateljskoga govora. Pogledajmo stoga svaku pobliže.
Etos se odnosi na kredibilitet, ili etički priziv, koji se temelji na osobi govornika. Općenito, ljudi (više) vjeruju osobama koje poštuju. Prema tome, jedan je od tri temeljna problema uvjeravanja stvoriti dojam da je govornik osoba vrijedna slušanja. Dojam se može temeljiti na poznavanju problematike koja se izlaže, kao i na općim ljudskim vrijednostima poput poštenja. Naravno, najbolji dojam pruža kombinacija toga dvojega. Primjerice, većina ljudi će u vezi sa sigurnošću nuklearnih centrala vjerovati dobitniku Nobelove nagrade za fiziku koji je ujedno znan kao moralna i poštena osoba.
Patos se odnosi na emocije, odnosno na uvjeravanje koje se temelji na emocijama slušatelja. Uvjeravateljska moć patosaproizlazi iz osjećaja identiteta publike, interesa publike i osjećaja publike. U rijetkim primjerima dotična je moć izravna posljedica osobnog interesa pojedinca. Primjerice, debatirajući o temi treba li ograničiti upravljanje automobilom osobama mlađima od 24 godine na stručnom studiju informatike na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu (važno je napomenuti da ti studenti uglavnom još nisu dosegli tu dob), još nikad nismo došli do zaključka da im treba uvesti dodatna ograničenja! Oslanjanje na identitet, s druge strane, nije izravno povezano s osobnim interesima. Međutim, tko od nas za sebe misli da nije dobra osoba? Stoga argument kao što je Svaka bi dobra osoba učinila to i to!, pod uvjetom da nije previše očit, djeluje vrlo uvjerljivo.
Naposljetku, logos podrazumijeva uvjeravanje korištenjem argumenata. Aristotel je logos smatrao najvažnijom uvjeravateljskom tehnikom, a takav se stav proteže do danas. Stoga ćemo se u daljem radu većinom baviti upravo logosom. U osnovnim crtama, logos je uvjeravanje koje se temelji na ispravnim, provjerenim činjenicama i njihovu povezivanju pomoću logike. Tipični su primjeri odabir automobila temeljen na cijeni i potrošnji goriva i odabir izbornog predmeta na fakultetu temeljen na pripadnom broju ECTS-bodova (Durham Technical Community College, 2012).
Tablica 1 (Callaway, 2012) prikazuje odnos etosa, logosa i patosa.
| Etos | Logos | Patos |
|---|---|---|
| Jezik prikladan publici i temi
Iskrena, otvorena prezentacija Odgovarajući rječnik Ispravna gramatika |
Teoretski, apstraktan jezik
Doslovne analogije Definicije Činjenice i statistike Citati Mišljenja stručnjaka i autoriteta Informirana mišljenja |
Živ, konkretan jezik
Emotivan jezik Konotativna značenja Emotivni primjeri Živi opisi Opisi emotivnih događaja Emotivan ton Figurativan jezik |
| Posljedica | ||
|
Ukazuje na vjerodostojnost i kompetenciju autora, na poštivanje ideja i vrijednosti publike vjerodostojnošću i odgovarajućim korištenjem argumenta, te na općenitu točnost. |
Dovodi do kognitivna, racionalna odgovora | Dovodi do emotivna odgovora |
Primjeri etosa, logosa i patosa
Kako bih pobliže opisao razlike etosa, logosa i patosa, prenosim odabir važnih političkih govora koji se temelje na svakoj od kategorija uvjeravanja. Primjere je odabrao Michael Callaway s Arizona State University (ibid).
Logos
Počnimo s jednostavnom pretpostavkom: demokracija zahtijeva javnu raspravu, a ne informaciju. Ona, naravno, zahtijeva i informaciju, ali tražena vrsta informacije može nastati jedino kao proizvod temeljite javne rasprave. Mi ne znamo što trebamo znati dok ne upitamo prava pitanja, a prava pitanja možemo identificirati jedino tako da svoje ideje o svijetu podvrgnemo testu javne rasprave. Informaciju, koja se obično drži preduvjetom za raspravu, bolje je shvatiti kao jedan od njenih proizvoda. Kada dođemo do argumenata koji usmjeruju i zahtijevaju našu potpunu pažnju, počinjemo gorljivo tražiti relevantne informacije. U protivnom, informacije doživljavamo pasivno – ako ih uopće doživljavamo.
Christopher Lasch: Izgubljena umjetnost političkog argumenta
Etos
Moji dragi kolege duhovnici,
Do mene, zatočena ovdje u Birminghamskom gradskom zatvoru, dospjela je vaša nedavna tvrdnja u kojoj moje sadašnje aktivnosti nazivate „besmislenima i nepravodobnima“ (…) Kako osjećam da posjedujete istinsku dobru volju i da su vaše kritike iskrene, želim pokušati odgovoriti na vašu tvrdnju na strpljiv i razuman način.
Držim da bih trebao naznačiti zašto sam ovdje u Birminghamu s obzirom na to da ste pali pod utjecaj stava koji se protivi „došljacima izvana“ (…) Ja i nekoliko mojih zaposlenika ovdje smo, jer smo bili pozvani. Ovdje sam, jer ovdje imam organizacijske veze.
Ali prije svega u Birminghamu sam zato što je ovdje nepravda. Jednako kao što su proroci iz osmog stoljeća prije Krista napuštali svoja sela i nosili „riječ Gospodnju“ daleko izvan granica svojih rodnih gradova, i jednako kao što je apostol Pavao napustio svoje selo Tarsus i pronosio evanđelje Isusa Krista u daleke zakutke grčko-rimskog svijeta, tako sam i ja primoran pronositi evanđelje slobode izvan svog rodnog grada. Kao i Pavao, trebam cijelo vrijeme odgovarati na poziv onoga Makedonca za pomoć.
Martin Luther King, Jr: Pismo iz Birminghamskog zatvora
(Napomena autora: King aludira na prizor iz Djela apostolskih kad je Pavlu u noćnom viđenju prišao neki Makedonac
i zamolio ga: ‘Prijeđi u Makedoniju da nam pomogneš!” Pavao i drugovi nato su promijenili plan i otišli ondje.
Makedončev zov ili poziv metafora je svakog evangelizatora koji svoju službu osjeća nedovršenom
sve dok svi ljudi ne čuju njegovu poruku.)
Patos
Za mene, komentari na ratne zone kod kuće i u inozemstvu počinju i završavaju osobnim promišljanjima. Prije nekoliko godina, dok sam u Chicagu gledao vijesti, osobno sam se vezao za priču iz lokalnih vijesti. Izvještaj se odnosio na tinejdžera koji je ustrijeljen, jer je razljutio skupinu svojih kolega. Taj me čin nasilja ponukao da se prisjetim vlastite adolescencije radi poučne usporedbe mog vlastitog života sa životom ustrijeljenoga dječaka. Kada sam prije nekih trideset i pet godina bio tinejdžer u gradu New Yorku, pisao sam redovitu kolumnu za svoje srednjoškolske novine. Jednog tjedna u tekstu sam ismijavao školska bratstva i izazvao ljutnju nekih od najagresivnijih tinejdžera u školi. Nekoliko noći kasnije pred mojom se kućom zaustavio neki auto i bijesni su tinejdžeri iznutra izbacili smeće na moju tratinu radi osvete i zastrašivanja.
James Garbarino: Djeca u nasilnom svijetu: metafizička perspektiva
Popis literature
Aristotle (2010). Rhetorics. Adelaide: University of Adelaide. Tekst dostupan ovdje. Knjigu u hrvatskom prijevodu moguće je pronaći u svim boljim knjižnicama i knjižarama.
Callaway, M. (2012). Logos, Ethos and Pathos. Phoenix: Arizona State University. Tekst dostupan ovdje.
Durham Technical Community College (2012). A General Summary of Aristotle’s Appeals . . . Durham: Durham Technical Community College. Tekst dostupan ovdje.