Struktura izlaganja
Kako sam prikazao u opisu vježbe, strukturu improviziranog izlaganja čine uvod, predstavljanje, razrada teme i postavljanje pitanja, iznošenje argumenata u prilog odgovora A i onih u prilog odgovora B, rasprava i zaključak. U sljedećoj tablici detaljno prikazujemo strukturu svakog elementa općenito i na primjeru.
| Element izlaganja | Struktura | Primjer |
|---|---|---|
| Uvod | Uvod treba jasno izložiti temu izlaganja i ukratko je postaviti u širi društveni kontekst. | U sljedećem izlaganju bavit ćemo se problematikom besplatnog školstva. Tema je vrlo složena, jer se u njoj prepleću sfere privatnog i javnog života svakoga od nas. |
| Predstavljanje | Prilikom predstavljanja govornik treba slušateljima pružiti osobne informacije koje su relevantne za temu izlaganja. Ostale osobne informacije, makoliko se govorniku činile važne, treba izbaciti. | Zovem se Petar Jandrić, imam 35 godina i zaposlen sam kao viši predavač na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu. Studij sam završio dok se visoko školstvo nije plaćalo, ali magisterij i doktorat trebao sam platiti, odnosno pronaći stipendiju. S temom sam dakle povezan dvojako – osobno, jer sam nedavno završio studij za koji još otplaćujem kredit; profesionalno, jer radim kao nastavnik na fakultetu. |
| Razrada teme i postavljanje pitanja | U razradi teme potrebno je jasno sagledati širinu i dubinu problematike. Potkraj razrade potrebno je postaviti jednu tezu, odnosno pitanje na koje je moguće dati jasan odgovor. | Problematika plaćanja visokog školstva bliska je svakome tko je studirao, namjerava studirati ili ima člana obitelji koji studira, odnosno namjerava studirati. S obzirom na snažno povećanje broja studenata u Hrvatskoj u posljednjem desetljeću, možemo reći da plaćanje visokog školstva izravno utječe na većinu hrvatskih građana.
Društvo u kojem svi imaju jednake mogućnosti školovanja drastično se razlikuje od društva u kojem samo elitne skupine imaju pristup obrazovanju. Pod izrazom elitne skupine mislim prije svega na bogate koji mogu platiti studij i nadarene koji mogu dobiti stipendiju. Nadalje, obrazovanje je u izravnom međuodnosu s ekonomijom, što znači da odluke o broju i društvenoj strukturi završenih studenata izravno utječu na čitavo društvo. U demokratskom društvu svi građani imaju jednako pravo odlučivati o njegovoj budućnosti. Prema tome, osobe koje nikad nisu studirale i nemaju studenata u obitelji imaju jednako pravo govoriti o pitanju besplatnog školstva kao i studenti, njihovi roditelji, djeca i supružnici. Na ovim temeljima postavljamo pitanje: Treba li školovanje u Hrvatskoj biti besplatno? |
| Argumenti u prilog odgovora A | Prilikom razrade argumenata potrebno je obratiti posebnu pažnju na njihovu logičku strukturu (argumenti trebaju biti logično povezani), emotivnu poruku (argumenti trebaju biti emotivno bliski publici) i vrijednosnu poruku (argumenti trebaju sadržavati vrijednosti koje publika općenito prihvaća).
Važno je jednoliko postupati s argumentima u prilog objema stranama – posvetiti im jednaku količinu vremena, jednako se u njih udubiti i podjednako ih ozbiljno razmotriti. Više o strukturi argumenta možete naučiti ovdje. |
Argumente u prilog besplatnog školovanja možemo podijeliti u nekoliko kategorija. Razmotrimo najprije argument ljudskih prava. Svi se slažemo da je osnovno školovanje ljudsko pravo – upravo zato ono je obvezno i besplatno za sve građane Hrvatske. Međutim, pruža li osnovna škola adekvatna znanja i vještine za snalaženje u informacijskom drušvu? Ako je zaista tako, zašto velika većina onih koji završe osnovnu školu nastavlja školovanje? Na ovim temeljima, čini se da postoji opravdan razlog za proširenje definicije školovanja kao ljudskog prava preko razine osnovne škole. S obzirom na zahtjeve koji današnje mlade ljude čekaju do mirovine, definiciju bismo trebali proširiti do razine završetka fakulteta.
Pogledajmo nadalje argument društvene pravednosti. Zamislimo dvije maturantice koje završe srednju školu s istim uspjehom. Prva dolazi iz bogate, a druga iz siromašne obitelji. Recimo da prva uspješno završi fakultet, dok se druga zbog nedostatka novca nikad i ne upiše. U prosjeku, osobe sa završenim fakultetom zarađuju više od osoba sa završenom srednjom školom. Dakle, maturantica koja je potekla iz bogate obitelji više će zarađivati, a ona druga manje. Tako se društvene nejednakosti šire kroz generacije. S obzirom na to da takav način širenja društvenih nejednakosti nije pravedan, jer ni jedno dijete nije odgovorno za primanja obitelji u kojoj se rodilo, školovanje bi trebalo biti besplatno. Pogledajmo za kraj ekonomski argument u prilog tvrdnji da visoko školstvo treba biti besplatno. Poznato je da je ukupni prihod nekog poduzeća, regije i države u izravnoj korelaciji s obrazovnom strukturom stanovništva. Ukratko, što su građani obrazovaniji, to je društvo bogatije. Kako bismo dugoročno podigli razinu kompetencije građana, trebamo svima bez razlike omogućiti besplatno školovanje. Ta će nam se investicija višestruko isplatiti. |
| Argumenti u prilog odgovora B | Prilikom razrade argumenata potrebno je obratiti posebnu pažnju na njihovu logičku strukturu (argumenti trebaju biti logično povezani), emotivnu poruku (argumenti trebaju biti emotivno bliski publici) i vrijednosnu poruku (argumenti trebaju sadržavati vrijednosti koje publika općenito prihvaća).
Važno je jednoliko postupati s argumentima u prilog objema stranama – posvetiti im jednaku količinu vremena, jednako se u njih udubiti i podjednako ih ozbiljno razmotriti. Više o strukturi argumenta možete naučiti ovdje. |
Pogledajmo nadalje argumente u prilog tvrdnji da visoko školovanje ne treba biti besplatno. I njih možemo podijeliti u nekoliko kategorija. U skladu s prethodnom linijom argumentacije, pogledajmo najprije argument ljudskih prava. Svi ćemo se složiti da su jelo i piće elementarna ljudska prava. Još davno taj je stav potvrdila i Ženevska konvencija. Međutim, znači li to da gladna osoba može ući u prvi dućan i besplatno uzeti hranu? Naravno da ne! Ulazak u dućan i uzimanje hrane bez plaćanja ima nedvosmislen naziv: krađa. Ta činjenica ne znači da ljudska prava nisu zadovoljena. Postoje pučke kuhinje u kojima svatko besplatno može dobiti obrok, stoga možemo ustvrditi da u današnjem društvu nitko nije gladan. Prema analogiji, držimo da visoko školstvo ne bi trebalo biti besplatno. Obrazovanje jest ljudsko pravo, no postoje različiti načini poput stipendija i ugovora s budućim poslodavcima koji omogućuju da se to pravo ostvari na ispravan način. Posljedično, nema nikakva razloga u prilog besplatnog visokog obrazovanja.
Odmaknimo se na trenutak od obrambenog stava, odnosno odgovora na suparničke argumente i uvedimo u raspravu nov argument. Posljednjih je pedesetak godina hrvatsko visoko školstvo bilo besplatno. I, što se dogodilo? Ljudi su se upisivali na fakultete iz čitavog niza razloga nevezanih sa željom za učenjem, a koji proizlaze iz studentskih prava i privilegija što iz njih proistječu: zdravstvenog osiguranja, mogućnosti rada preko studentskog servisa, studentske prehrane… Posljedično, prosječan student vrlo je dugo studirao, a mnogo ih nikad nije diplomiralo. Trošak godine studiranja po studentu iznimno je velik. Zbog besplatnog visokog školovanja državni je proračun bio opterećen visokim iznosima koji nisu donosili nikakvu društvenu korist. S druge strane, studenti koji plaćaju studij višestruko su motivirani za rad. Oni su svjesni iznosa koje plaćaju i stoga marljivo rade kako bi što prije diplomirali. Ukupno trajanje studija osjetno je kraće, a postotak studenata koji ga završavaju znatno viši. Na tim temeljima dolazimo do zaključka da je studij koji se plaća bitno efikasniji od besplatnoga. Naposljetku, pogledajmo obrazovanje kao ulaganje. Kako je spomenuto, pojedinci koji su završili fakultet u prosjeku zarađuju bitno više nego pojedinci koji nisu postigli. Zato se možemo upitati zašto bi država ulagala u nečiju privatnu dobrobit. Ako će neka osoba profitirati od svog studija, red je da u nj i uloži. Besplatno visoko školovanje u stvari potiče društvene nejednakosti: kao što nitko drugi neće uložiti u vašu kuću ili stan, nema razloga ni da država ulaže u vaše obrazovanje. |
| Rasprava | U raspravi je potrebno pažljivo odvagnuti argumente s obje strane. Argumente je potrebno pojedinačno sagledati iz svih gledišta i prema potrebi usporediti.
Važno je napomenuti da u raspravi ne treba donijeti konačnu odluku, nego samo analizirati argumente. Damo li odgovor prerano, slušatelji će izgubiti zanimanje za nastavak izlaganja! |
Sagledajmo argumente u prilog objema tvrdnjama. Zagovornici i protivnici besplatnog školovanja slažu se da je visoko obrazovanje ekonomsko ulaganje koje se isplati. Međutim, pobornici besplatnog obrazovanja to ulaganje gledaju na razini čitave države, dok protivnici na nj gledaju na razini pojedinca. Sagledavši oba argumenta, možemo primijetiti da su oba istinita: na razini pojedinca zaista se radi o osobnom ulaganju u vlastitu dobrobit, dok na razini države obrazovanje zaista podiže ukupan standard svih nas.
Pogledajmo nadalje argumente iz područja ljudskih prava. Pobornici besplatnog visokog školovanja tvrde da osnovna škola nije dovoljna za uspjeh u suvremenom društvu, te je koncept obrazovanja kao ljudskog prava potrebno proširiti sve do visokog školstva. S druge strane, protivnici besplatnog visokog školovanja tvrde da se ljudska prava mogu ostvariti i na drugi način, odnosno da nije potrebno svima dati besplatnu visoku školovanost kako bismo zadovoljili ljudska prava. Osvrnimo se načas na situaciju u hrvatskom društvu. Zaista, najbolji i/ili posebno nadareni studenti mogu dobiti neku stipendiju koju nude državna tijela ili privatne tvrtke. Međutim, složit ćemo se da broj takvih stipendija nije dovoljan da zadovolji potrebe svih sposobnih i visokomotiviranih ljudi koji žele studirati. Jednostavnim rječnikom, imamo više odlikaša, nego stipendija. Pitanje koje se nameće jest: Tko zaslužuje besplatno školovanje? Složimo li se s tvrdnjom da male, elitne skupine studenata zaslužuju besplatno školovanje, dok ostali treba da plaćaju, pristat ćemo uz protivnike besplatnog školovanja. Odlučimo li se pak za ideju da besplatno visoko školovanje treba biti dostupno širokim masama, stat ćemo uz pristaše besplatnog školovanja. Za kraj pogledajmo argument efikasnosti studija. Protivnici besplatnog školovanja tvrde da je ono manje efikasno od onoga koje se plaća, dok pristaše besplatnoga tvrde da nije tako. U navedenim argumentima nemamo dovoljno informacija da bismo mogli donijeti kompetentnu odluku, pa taj argument ostavljamo otvorenim. |
| Zaključak | U zaključnom izlaganju potrebno je staviti argumente s obje strane u zajednički kontekst i usporediti njihove dosege i snagu. Na tim temeljima argumenti treba da na prirodan način dovedu do zaključka.
Osim odgovora na pitanje, zaključak svakako treba sadržavati ograničenja kojima je podložan (kratkoća izlaganja, nedovoljna dubina argumenta), te smjernice za nastavak rasprave. Na samom kraju, potrebno je zahvaliti se na pažnji i publiku potaknuti na raspravu. |
Sagledavši argumente obiju strana, možemo ustanoviti da među njima postoji visoka razina sličnosti. Besplatno školovanje ne postoji; pitanje je samo tko će ga platiti: pojedinac ili društvo. U toj su temi interesi društva dijalektički isprepleteni s interesima pojedinca, pa se na pitanje ne može dati jednoznačan odgovor.
Na izloženim temeljima možemo zaključiti kako bi što većem broju studenata trebalo osigurati besplatno školovanje. Taj broj treba ograničiti argumentima što ih zastupaju protivnici besplatnog školstva poput efikasnosti i državnih prioriteta. Za kraj treba svakako naglasiti da je besplatno školovanje vrlo složeno pitanje koje smo u ovoj kratkoj raspravi uspjeli samo površinski obraditi. Da bismo dobili precizniji odgovor, potrebno je pokrenuti široku društvenu raspravu o različitim aspektima međudjelovanja obrazovanja i društva, te u nju uključiti sve društvene skupine. Hvala na pažnji. Imate li pitanja? |