Ovo su zadnje vježbe na predmetu Komunikacijske vještine. Iskreno se nadam da ćete stečena znanja i vještine koristiti u svakodnevnom životu i radu još dugo nakon završetka studija!
Živimo u vremenu brzih promjena i zato su znanja i vještine stečeni tijekom studija samo djelić izazova s kojima ćemo se susretati u životu. Vježbe iz predmeta Komunikacijske vještine, kao i ovaj udžbenik, stoga nisu usmjereni na reprodukciju zatečenih stručnih i znanstvenih spoznaja, nego na razvoj vještina javnog nastupa i argumentiranja vlastitih stavova. Na samom kraju ovog predmeta otvaram nekoliko područja za raspravu i neke mogućnosti za dalji razvoj u ovom području.
Što smo naučili na predmetu?
Na vježbama smo se bavili isključivo komunikacijom uživo. S obzirom na to da se predmet predaje na stručnim i specijalističkim studijima informatike i elektrotehnike, takva odluka nije bila laka. Može se pitati ne bi li bilo logičnije da sam dio predmeta odmah posvetio računalno posredovanoj komunikaciji. Na tragu slične argumentacije, možda sam više pažnje trebao posvetiti poslovnoj komunikaciji. S obzirom na to da većina informatičara i elektrotehničara danas radi u malim timovima, možda sam se trebao usredotočiti na komunikaciju unutar tima…
Komunikacijske su vještine izuzetno široko područje, pa je prava umjetnost znanja i vještine najpotrebnije našim studentima smjestiti u 30 sati predavanja i 30 sati vježbi. Imajući na umu uvodnu narav predmeta, umjesto usredotočenja na neki određeni aspekt komunikologije, odlučio sam se za razvoj generičkih vještina poput javnog izlaganja i pretraživanja informacija, te za usvajanje općenitih znanja kao što je Aristotelova struktura argumenta.
Primjerice, vještina improviziranog izlaganja može se primijeniti na niz poslovnih i privatnih situacija, dok će se ravnoteža između etosa, logosa i patosa razlikovati na ispitu, poslovnom sastanku ili romantičnom susretu. Vještine poput pretraživanja informacija, samostalne pripreme za debatu i pisanja seminara pružaju dobru osnovu za stjecanje novih znanja. Bez obzira na nedostatak fokusa, dakle, znanja i vještine stečene na ovom predmetu mogu nas odvesti daleko.
Ne treba, međutim, zaboraviti kako je ovdje riječ o sirovu materijalu, odnosno o znanjima i vještinama koje treba prilagoditi kontekstu svake pojedine situacije. Na ovim se temeljima s punim pravom može reći da pravo učenje komunikacijskih vještina počinje tek pošto se položi ovaj predmet!
Kako razvijati vlastite komunikacijske vještine?
Posljednjih godina mnogo se govori o cjeloživotnom učenju, obrazovanju odraslih, obrazovanju starijih… Što to zapravo znači? Kako bih odgovorio na ovo pitanje, potrebno je malo zaviriti u prošlost i na tim temeljima pokušati predvidjeti budućnost. Vratimo se, za početak, u sredinu 20. stoljeća, u doba naših baka i djedova.
Prosječni djed današnjeg studenta Tehničkog veleučilišta u Zagrebu završio je školovanje i zaposlio se u struci (za ovu raspravu nije bitno je li bio obrtnik ili sveučilišni nastavnik). Tijekom radnog vijeka djed je napredovao u struci: postolar je postao majstor ili voditelj radionice, a asistent redovni profesor. U profesionalnom smislu rastao je zajedno sa svojom strukom: od drugih je učio nove načine rada i sam drugima prenosio svoja iskustva i spoznaje. Napredak struke bio je kontinuiran, a djed je znanje stečeno tijekom školovanja mogao koristiti sve do mirovine. Njegovo se obrazovanje temeljilo uglavnom na pamćenju činjenica i načina rada, što je bilo primjereno, jer činjenica nije bilo previše, a načini rada su se rijetko mijenjali.
Bakino i djedovo potomstvo, naši roditelji, rodili su se u vrlo sličnoj društvenoj situaciji. I njihovo se obrazovanje temeljilo na pamćenju činjenica i načina rada, što je u jednom razdoblju njihova života bilo primjereno, jer činjenica nije bilo previše, a načini rada su se rijetko mijenjali, sve dok se potkraj osamdesetih godina na društvenoj sceni nisu pojavila računala. U početku su se njima bavili entuzijasti koji su ih sklapali u svojim garažama. Tipični su primjeri takvih entuzijasta Bill Gates, Steve Jobs i Richard Stallman. Međutim, računala su vrlo brzo izišla iz podruma i krenula u nezaustavljiv pohod u kojem su tijekom manje od dva desetljeća pokorila čitav svijet! Zajedno s globalizacijom, padom Berlinskog zida i ostalim važnim društvenim promjenama, sociolozi ta kretanja zajedničkim imenom nazivaju razvojem iz masovnoga u umreženo društvo (van Dijk, 1999; Castells, 2003). Najtoplije preporučujem da pročitate nešto od citirane literature na ovu temu. Siguran sam da će vam biti od velike koristi!
Za nastavak je priče bitno naglasiti da se generacija naših roditelja odjednom našla u velikom poslovnom i privatnom problemu. U njihovim četrdesetim, pedesetim i šezdesetim godinama društvene se okolnosti preko noći stubokom mijenjaju! Stari načini rada više ne funkcioniraju, tvornice se zatvaraju, a vještine potrebne za nova radna mjesta poput rada na računalu jednostavno nisu imali prilike pravodobno naučiti. Njihova djeca razgovaraju nekim drugim jezikom, kupuju preko interneta… Informacija je postala dostupna doslovce na dlanu: stari obrazovni pristup temeljen na reprodukciji činjenica postao je uzaludan. Čak se i činjenice ubrzano mijenjaju: što je jučer bilo istina, ne treba nužno takvo biti danas ili sutra.
Neki iz generacije naših roditelja uspjeli su se prilagoditi, a neki su jednostavno otišli u prijevremenu mirovinu. Informacijska je revolucija globalna: u većoj ili manjoj mjeri ta se kretanja događaju širom svijeta. Naši roditelji i njihovi vršnjaci nisu imali sreću da bude pripremljeni za nadolazeće promjene: oni koji su se snašli, u tome su uspjeli vlastitim snagama. Danas pak prepoznajemo da ovakva promjena nije jedinstven, jednokratan povijesni događaj, nego trend koji će se vrlo vjerojatno nastaviti. Zaustavimo se na trenutak i pogledajmo nekog umirovljenika koji se nikad nije naučio služiti računalom. Mislite li da se nešto slično jednoga dana ne može i vama dogoditi?
S obzirom na sve brži napredak tehnologije, mi smo u još većoj opasnosti da zaostanemo za tehnološkim napretkom, negoli što su bili naši roditelji, ali imamo i jednu veliku prednost koju oni nisu imali: razumijemo smjer društvenih kretanja i na tim temeljima možemo barem pokušati spriječiti zastarijevanje vlastitih znanja.
Najbolji odgovor koji je društvo uspjelo smisliti na ovaj problem jest cjeloživotno učenje. Kako kaže poslovica, ne želimo vas nahraniti ribom (činjenicama), nego naučiti loviti ribu (spoznavati nove činjenice). Čitav ovaj udžbenik usmjeren je na ribolov. Opsežan popis literature omogućuje individualan razvoj u različitim smjerovima; mnoge vježbe orijentirane su na samostalnu pripremu. Rasprava i debata temeljni su načini razvijanja kritičkog razmišljanja, koje je pak nužan preduvjet za cjeloživotno učenje.
Komunikacijske vještine možete razvijati na različite teorijske i praktične načine poput čitanja i promatranja svoje okoline. Iskreno se nadam da ćete se ovom udžbeniku vratiti i pošto položite predmet: pravo učenje tek počinje s upisom ocjene u indeks. Međutim, ni jedan udžbenik ne može prenijeti glavnu osobinu uspješnih ljudi: znatiželju i žeđ za znanjem. Glavna je namjena predmeta pružiti studentima znanja i vještine potrebne za vlastiti razvoj. Iskreno se nadam da ćete ih upotrijebiti podjednako za vlastiitu dobrobit i za dobrobit čitavoga društva!
Primjena stečenih znanja i vještina u svakodnevnom životu
Uskoro ćete napustiti fakultetske klupe i samostalno se uključiti u svijet rada. Usprkos svim nedaćama koje ste prošli tijekom studiranja, vi spadate u povlaštenu desetinu hrvatskoga društva koja je imala želje, mogućnosti i osobne snage završiti studij. Tijekom studiranja mnogo ste naučili; vrijeme je da naučeno polako vratite svojoj zajednici.
Ma koliko se trudili da obrazovanje iz područja komunikacijskih vještina učinimo što relevantnijim za svakodnevne izazove u profesionalnom i privatnom životu, učionica nikad ne može u potpunosti predočiti stvarnost. U svakodnevici se često susrećemo s osobama koje ne slušaju argumente druge strane, s onima koji su skloni omalovažavanju i/ili vrijeđanju sugovornika ili s onima koji jednostavno ne žele priznati očitu moć argumenata. Nažalost, ponekad se i vrlo uvježbani govornici jednostavno ne mogu boriti s nekim raširenim oblicima nepoštivanja sugovornika poput prekidanja izlaganja ili upadanja u riječ. To, međutim, nije razlog da odustanemo od ispravne komunikacijske prakse i spustimo se na razinu takvih sugovornika!
Kada susretnete osobe koje ne komuniciraju na odgovarajućoj razini, nemojte ih odmah osuđivati. Prije svega, prisjetite se da ste imali povlasticu naučiti nešto što one nisu, pokušajte razumjeti razloge njihova ponašanja i vlastitim primjerom pokažite kako treba ispravno komunicirati. Kroz ovaj sam predmet pokazao da su vještine poput izlaganja ili debatiranja samo vrh sante komunikacijskih vještina; njihovo istinsko razumijevanje proizlazi isključivo iz sinergije teorije i prakse.
Na tim temeljima svakako pokušajte na sugovornike prenijeti važnost humanističkih vrijednosti kao što su međusobna odgovornost, prava na uključenost i prihvaćenost, slobodno izražavanje i uvažavanje, te tolerancija različitosti. Izrazite svoje neslaganje s lošim komunikacijskim navikama i upozorite na njihove teorijske i praktične posljedice. Ponudite pomoć i uputite sugovornike u ispravne načine komuniciranja. Pokušajte opet i opet: čak i ako rezultati vaših napora nisu trenutno vidljivi, dugoročno će sigurno pridonijeti razvoju našega društva.
Kao mnogo puta u životu, ovdje dolazimo do dileme. S jedne strane, naša je moralna dužnost kao visokoobrazovanih građana ove države pomoći u podizanju opće razine svijesti o važnim pitanjima, pa tako i komunikaciji. Podigne li svatko od nas razinu komunikacije u vlastitoj obitelji i na radnom mjestu, naša će okolina vrlo brzo postati ljepše mjesto za život. S druge strane, takav se oblik borbe za bolji svijet ne dočekuje uvijek pozitivno. Svi znamo primjere administrativnih djelatnika koji sa svima razgovaraju povišenim, grubim i nervoznim tonom, kolega koji vas uporno oslovljavaju u drugom licu jednine iako se vi njima pristojno obraćate u drugome množine, one koji upornim digresijama i upadicama ometaju poslovne sastanke… Takvi ljudi, nažalost, vrlo često ne razumiju da nešto nije u redu: ako im nešto spomenete, možete očekivati negativne reakcije.
Mnogo je strategija rješavanja takvih situacija i one uvelike ovise o kontekstu. Razinu vlastitog društvenog djelovanja trebamo prilagoditi stvarnim mogućnostima, te ne ulaziti u sukobe koji su unaprijed osuđeni na propast. Ne smijemo pak nikad zaboraviti da vlastitu okolinu sami stvaramo. Riječima Paula Freirea, „čovjekova je ontološka vokacija biti Subjekt koji djeluje na svoj svijet i mijenja ga, te se pritom pomiče prema sve novijim mogućnostima za puniji i bogatiji život, kako indivudualno, tako i kolektivno” (Shaull, 2000: 29). Znanje i razumijevanje svijeta u kojem živimo nisu i ne smiju biti roba. Dijeleći znanje i produbljujući razumijevanje vlastitih okolnosti, podjednako potičemo osobni i društveni napredak. Zato vas najljepše molim da znanja stečena na ovom predmetu nesebično podijelite s okolinom, čak i kad to zahtijeva dodatne napore!
Popis literature
Castells, M. (2003). Internet Galaksija: Razmišljanja o Internetu, poslovanju i društvu. Prvo izdanje. Preveo N. Dužanec. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk.
Shaull, R Predgovor. // Freire, P. Pedagogy of the oppressed. Obljetničko izdanje. Continuum International Publishing Group, 2000. Str. 29-35.
Van Dijk, J. (1999). The Network Society. London: SAGE.