Teorijska pozadina

Osnovna svojstva debate

U najširem smislu, debata se definira kao strukturirana argumentirana rasprava. Struktura podrazumijeva da je unaprijed dogovoreno koliko govornika sudjeluje u debati, kojim redoslijedom to čine i koliko vremena imaju za svoje govore. Dakle, za razliku od rasprava kakve obično vodimo u svakodnevnom životu, u debati sugovornici ne upadaju jedni drugima u riječ, ne drže duge monologe, ne mijenjaju temu o kojoj govore i slično. Stoga nam debata omogućuje da na organiziran i civiliziran način raspravljamo o određenim idejama.

Nadalje, debata je argumentirana rasprava – u njoj svoje stavove trebamo obrazložiti na racionalan način. Pritom se ne oslanjamo na naše osobne stavove i vjerovanja ili anegdotalne dokaze, nego ono što govorimo moramo potkrijepiti logički održivim razlozima i provjerenim, znanstvenim informacijama. To nam omogućuje da u debati raspravljamo objektivno i svoje stavove branimo na što kvalitetniji način.

Da bismo kvalitetno debatirali, nužno se, naravno, pripremiti: pročitati relevantnu literaturu, potražiti potrebne informacije, konzultirati stručnjake za područje o kojem će u debati biti riječ… To debatu čini zabavnim i kreativnim načinom učenja novih sadržaja.

I na kraju, u debati postoje suci. Oni na kraju svake debate odlučuju tko je pobijedio, a odluku temelje samo na onome što je izrečeno u debati i na načinu na koji je to učinjeno (Hrvatsko debatno društvo, 2012).

Važno

Za razliku od drugih vrsta rasprava, u debati ne zastupamo nužno vlastiti stav – strana koju ćemo zastupati određuje se bacanjem novčića nekoliko minuta prije početka svake pojedine debate. Stoga se u pripremi moraju jednako dobro pripremiti i argumenti u prilog određenoj tezi i oni protiv nje. Time preispitujemo vlastite stavove i redovito otkrivamo da stvari nisu tako crno-bijele kakvima se čine, odnosno da se različiti stavovi mogu dobro argumentirati (ibid).

Zašto učimo debatirati?

Rasprave u koje smo uključeni u svakodnevnom životu prirodno su uvijek slabije strukturirane od debate. Usprkos tome, obrazovanje iz područja debatiranja donosi mnoge pozitivne učinke koje možemo ugrubo podijeliti u dvije razine:

• osobnu i
• društvenu razinu.

Na osobnoj razini, vještina je debatiranja korisna, jer razvija kritičko razmišljanje, djelotvornu komunikaciju, vještine neovisnog istraživanja i timskog rada. Posljedično, debata uči vještinama koje su podjednako potrebne u školi, na radnom mjestu, u političkom životu i u ispunjavanju uloge odgovorna građanina u demokratskom društvu. Studenti koji razumiju osnovne principe debatiranja u stanju su kritički sagledati djelovanje svojih političkih predstavnika i donositi dobro potkrijepljene odluke o bitnim pitanjima (International Debate Education Association, 2012). Studenti koji su svladali vještine uspješna debatiranja profitirat će kako u privatnom, tako i u poslovnom životu.

Osobne vještine stečene kroz debatu donose i šire učinke. Debate mogu pomoći u izlječenju mladih demokracija od rana iz vremena diktatorskih režima i etničkog nasilja. Studenti koji se obrazuju iz područja debatiranja stječu dragocjeno iskustvo iz prve ruke o načinima funkcioniranja demokracije. Inzistiranjem na uvažavanju različitosti, nenasilja i poštivanja različitih stajališta, debata može pomoći zatvaranju rascjepa između kulturnih manjina i većina, kao i drugih grupa koje su u dugotrajnim nesuglasicama (ibid).

Logika debate

U prošloj vježbi prikazali smo Aristotelovu podjelu vještina uvjeravanja u tri osnovne kategorije – etos, logos i patos. No, za razliku od uvjeravanja u svakodnevnom životu, debata se temelji na argumentima. Kako bismo se pobliže upoznali s njenom logikom, svakako preporučujem skriptu Logika debate Tomislava Reškovca koju nam je za potrebe ovog predmeta ljubazno ustupilo Hrvatsko debatno društvo. Skriptu možete pronaći ovdje.