CUEING 
										- POŠTUJTE NAŠE ZNAKOVE
									
		                                	
										
					 
				 
				 Ako vaš voditelj maše rukama, odbrojava prstima, te srednjim 
					prstom i kažiprstom pokazuje na svoje oči, ne brinite, nije 
					to neki čudan način vježbanja već dobro razrađen sustav 
					komuniciranja s grupom koji se naziva CUEING. Uskoro ćete 
					znati sve male tajne tih, na početku, čudnih znakova i 
					kretnji. 
					Cueing predstavlja skupinu verbalnih naputaka (verbalni 
					cueing) i vizualnih znakova (vizualni cueing) koje voditelj 
					koristi za komunikaciju s grupom tijekom vođenja sata. To je 
					sustav koji maksimalno olakšava sporazumijevanje voditelja i 
					grupe u svim elementima treninga: što, kako, kad i zašto 
					nešto činiti, kamo se kretati i u kom trenutku promijeniti 
					pokret. 
					
					Uz personality i stručnost, cueing vještine najvažnije su za 
					uspješno odrađen sat. One utječe na emocionalno stanje 
					vježbača, omogućuju voditelju da pruža i prima informacije 
					vezane uz cjelokupan trening, te zadrži interes i motivaciju 
					vježbača adekvatno odabranim vježbama i pravovremenim 
					prijelazima povezanim u logičnu cjelinu. 
					
					U verbalni cueing ubraja se svako govorno obraćanje grupi u 
					svrhu neposrednog vođenja treninga: pohvale, ali i 
					ukazivanje na greške, pravilno disanje, objašnjenja vezana 
					uz tening i sl. Tu se ubrajaju i razni slušni efekti za 
					privlačenje pažnje vježbača: zviždanje, pljeskanje rukama i 
					razni uzvici (hej!, gledaj! slušaj!..), kao i boja glasa i 
					način obraćanja. 
					Vizualni cueing sastoji se od svih znakova koje vaš voditelj 
					pokazuje, načina na koji to čini, ispravne demonstracije 
					pokreta, izraza lica, kontakta očima i sl.
					Budući svi ljudi prijenos informacija ne doživaljavaju 
					jednako, instruktorova je zadaća da cijelo vrijeme koristi 
					kombinaciju verbalnog i neverbalnog (vizualnog) cueinga. 
					Neverbalna komunikacija često govori više od riječi, a 
					karakteristični znakovi i geste iskazani u pravo vrijeme 
					intenziviraju verbalnu komunikaciju (Brajša, 1994). Kad bi 
					sve komponente označili indeksom 100, tad govor tijela 
					zauzima 55%, način verbalnog priopćavanja čini 38%, a 
					same riječi tek 7%. 
					
					Uspješna komunikacija je dvosmjeran proces i sadrži nekoliko 
					komponenti:
					
					- informacijsku - pružanje stručnih, jasnih, pravovremenih 
					informacija i uputa
					- emocionalnu - uspješno provođenje zadataka stvara veći 
					osjećaj samopoštovanja, sigurnosti i zadovoljstva
					- socijalnu - ostvarenje socijalnog kontakta jedan je od 
					važnih razloga uključenja vježbača u grupne fitness programe.
					
					Stalni proces slanja i primanja verbalnih i neverbalnih 
					informacija instruktoru omogućuje kontrolu nad vođenjem 
					teninga i, po potrebi, prilagođavanje i izmjenu informacija 
					koje šalje. Time pokazuje uvažavanje interesa i mogućnosti 
					vježbača u grupi, te prilagođavanje treninga njihovim 
					željama i mogućnostima.
										
	
										
										
										Natalija Špehar, prof. kineziologije
										
						
						
			
										
										
										LITERATURA:
										- Natalija 
										Špehar, Đurđa Podvorac (2001). Metodika 
										sportske rekreacije - aerobika, 
										Priručnik za obrazovanje voditelja 
										sportske rekreacije (103-128), Zagreb, 
										Hrvatski savez sportske rekreacije 
										"Sport za sve" i Hrvatski olimpijski 
										odbor - Obrazovni centar.
										- Brajša, P. (1994). Pedagoška 
										komunikologija. Zagreb, Školske novine