DA LI TREBA DODATNO UZIMATI VITAMINE I MENERALE?
Dvojba je da li se u dnevnim obrocima uzima dovoljno vitamina i minerala ili je 
unos potrebno pojačati i tvorničkim preparatima. Raznolika hrana osigurava dobru 
opskrbu svim vitaminima i mineralima. Međutim, da li je to dovoljno prvenstveno 
ovisi o kvaliteti hrane koja se konzumira i od dnevnih potreba organizma. 
Potrebe su veće u procesu rasta i razvoja, kod posebnih stanja: trudnoće i 
bolesti, prlikom povećanih napora, povišene temperature i vlažnosti zraka zbog 
izlučivanja veće količine znoja.
Svatko treba analizirati svoje prehrambene navike, tjelesne napore i potrebu za vitaminima i mineralima i procijeniti da li ih je potrebno dodatno uzimati.
Pri tome treba uzeti u obzir sljedeće informacije:
Vitamini su osjetljivi na djelovanje topline, konzervansa i svjetla, kao i duže 
skladištenje. Mogu biti uništeni pa s njima treba oprezno postupati.
Mrkvu, rajčice i papriku treba jesti s malo masnoće. Oni sadrže vitamin A koji organizam iskorištava jedino onda kad u želudac dospije makar i veoma mala količina masnoće.
Voće i povrće već nakon nekoliko dana, čak i ako se drže u hladnjaku, izgube 
veći dio vitamina. 
Veće količine voća i povrća bolje je jesti sirovo.
Povrće treba kuhati što je moguće kraće na nižoj temperaturi, bez vode ili sa 
sasvim malom količinom.
Kuhanjem se gubi dodatnih 30-40% B vitamina, 40-70% C vitamina i vrlo visok 
postotak folne kiseline – čak do 90%.
Minerali ostaju stabilni na povišenoj temperaturi. Vodu u kojoj se kuhalo voće 
ili povrće dobro je upotrijebiti u daljnjem kuhanju.
Jelo je dobro začiniti svježim biljnim začinima.
Treba jesti manje slatkog - za razgradnju šećera organizmu je potrebna dodatna 
količina vitamina B1.
Proizvodi od integralnog brašna su bogatiji vitaminima i mineralima od 
rafiniranih proizvoda: rezanci od integralnog brašna, prirodna riža i žitarice 
kao što su pšenica, raž, zob, ječam, heljda i proso sadrže sve vitamine grupe B.
Nedostatak dovoljne količine vitamina i minerala remeti ispravno funkcioniranje 
najprije stanica, zatim tkiva, organa i na kraju cijelog organizma. U početku 
nema vidljivih znakova nedostataka sve do trenutka kada se i klinički pojavljuje 
neki poremećaj ili bolest. 
Natalija Špehar, prof. kineziologije
						
						
										
										KORIŠTENA LITERATURA