KORIST OD AEROBNE TJELESNE AKTIVNOSTI


Trenirane osobe mogu više, jače, brže!
Dobro trenirane osobe ne samo da imaju i efikasniji aerobni kapacitet već i u anaerobnim uvijetime mogu duže i bolje izdržati opterećenje. Glikogenske rezerve su kod treniranih osoba veće. Ciljanim, redovitim i višegodišnjim treningom, osim povećanja efikasnosti energetskog sustava, poboljšava se i prokrvljenost mišića, mišićna vlakana postaju deblja, a samim time imaju i veću mogućnost skladištenja glikogena (dobiva se više energije). Dobro trenirane osobe su u aktivnostima aerobnog cikličkog tipa npr. planinarenja, biciklizma, trčanja i sl., u stanju izdržati 60-90 minuta bez nadopunjavanja glikogenskih rezervi. Ipak, da se spriječi nagli umor, potpuno iscrpljenje i dehidracija, pri dugotrajnim aktivnostima energija se najčešće nadoknađuje i tijekom aktivnosti unosom izotoničkih napitaka obogaćenih glukozom.

Aerobni trening ima pozitivan utjecaj na sustav za prijenos kisika (srčano-žilni, dišni, krvni sustavi)
Trenirane osobe dišu dublje - potrebnu za povećanom količinom zraka pri naporu nadoknađuju uključivanjem inspiracijskih i ekspiracijskih mišića (mišića uključenih u udisaj i izdisaj) koji pod utjecajem vježbanja postaju sve snažniji. Pri naporu dubinu disanja mogu povećati 8-9x u odnosu na mirovanje za razliku od netreniranih osoba koji dubinu disanja povećavaju maksimalno trostruko u odnosu na mirovanje. Netrenirane osobe zadovoljavaju potrebu za kisikom na račun frekvencije – dišu brže i pliće. Veća količina udahnutog kisika osigurava bolju pretvorbu hrane u energiju za potrebe povećanih tjelesnih napora.

Prilikom povećanih napora, rad srca se ubrzava jer su potrebe za kisikom i hranjivim tvarima povećane, te je važno dodatno opskrbiti stanice koje neposredno sudjeluju u radu. Prosječni puls u mirovanju iznosi između 60-80 otkucaja/min. Između visine srčanog pulsa – frekvencije srca (FS) i intenziteta vježbanja postoji linearni odnos - što je vježbanje intenzivnije, veći je broj srčanih otkucaja.
Srce ima sposobnost autoregulacije što znači da svoju funkciju samostalno prilagođava venskom priljevu krvi – ako u srce dođe veća količina krvi, ono će i takvu, povećanu količinu krvi u potpunosti izbaciti u optok. Srce je mišić i ono može hipertrofirati (povećati mišićnu masu), baš kao i svaki drugi mišić u tijelu. Snažnije mišićne stanice imaju sposobnost snažnije kontrakcije, te će kod treniranih osoba izbacivanje povećanog priljeva krvi u optok biti omogućeno povećanim udarnim volumenom za razliku od netreniranih osoba čije će srce povećani priljev krvi izvršiti na račun povećanja frekvencije – brže će udarati.

Polaganije kucanje pomaže srcu da se bolje opskrbi krvlju. To omogućuje da se srčane žile, uslijed povećane količine krvi, šire i postaju elastičnije. Tjelesna aktivnost je odlična prevencija protiv infarkta i mnogih drugih krvožilnih bolesti: u elastičnim krvnim žilama taloži se u procesu izmjene tvari manje ostataka i manje kolesterola, što su glavni uzroci suženja krvnih žila koja mogu biti opasna po život.
Osobe koje su redovito tjelesno aktivne i u mirovanju imaju manji broj otkucaja što je stvarni pokazatelj dobre kondicije. Ako srce u stanju mirovanja ima frekvenciju od 80 udaraca u minuti (što je prosjek kod netreniranih osoba) to je 115.000 udaraca dnevno. Frekvencija srca u mirovanju osoba koje se bave redovitom tjelovježbom iznosi oko 70 udaraca što znači 100.800 udaraca dnevno - srce je "uštedjelo" 14.200 udaraca u jednom danu.

Aerobni trening djeluje na zdravlje
Sa zdravstvenog aspekta ustanovljeno je da su u prevenciji srčanožilnih bolesti najučinkovitije tjelesne aktivnosti koje djeluju na poboljšanje aerobnih sposobnosti. Aerobne aktivnosti učinkovite su i u očuvanju poželjne tjelesne težine i u smanjenju potkožnog masnog tkiva, a time posredno i na mnoga oboljenja "civiliziranog" društva. Redovita tjelovježba pozitivno djeluje na depresiju i smanjuje negativne učinke stresa, te stvara tzv. "pozitivnu ovisnost" jer dok vježbamo tijelo luči beta endorfin, hormon koji je zaslužan za kontrolu stresa i bolje raspoloženje.


Natalija Špehar, prof. kineziologije


KORIŠTENA LITERATURA




Uređuje: TZK