KORIST OD AEROBNE TJELESNE AKTIVNOSTI
									
										
							
Trenirane osobe mogu više, jače, brže!
				Dobro trenirane osobe ne samo da imaju i efikasniji aerobni 
				kapacitet već i u anaerobnim uvijetime mogu duže i bolje 
				izdržati opterećenje. Glikogenske rezerve su kod treniranih 
				osoba veće. Ciljanim, redovitim i višegodišnjim treningom, osim 
				povećanja efikasnosti energetskog sustava, poboljšava se i 
				prokrvljenost mišića, mišićna vlakana postaju deblja, a samim 
				time imaju i veću mogućnost skladištenja glikogena (dobiva se 
				više energije). Dobro trenirane osobe su u aktivnostima aerobnog 
				cikličkog tipa npr. planinarenja, biciklizma, trčanja i sl., u 
				stanju izdržati 60-90 minuta bez nadopunjavanja glikogenskih 
				rezervi. Ipak, da se spriječi nagli umor, potpuno iscrpljenje i 
				dehidracija, pri dugotrajnim aktivnostima energija se najčešće 
				nadoknađuje i tijekom aktivnosti unosom izotoničkih napitaka 
				obogaćenih glukozom.
				
				Aerobni trening ima pozitivan utjecaj na sustav za 
				prijenos kisika (srčano-žilni, dišni, krvni sustavi)
				Trenirane osobe dišu dublje - potrebnu za povećanom količinom 
				zraka pri naporu nadoknađuju uključivanjem inspiracijskih i 
				ekspiracijskih mišića (mišića uključenih u udisaj i izdisaj) 
				koji pod utjecajem vježbanja postaju sve snažniji. Pri naporu 
				dubinu disanja mogu povećati 8-9x u odnosu na mirovanje za 
				razliku od netreniranih osoba koji dubinu disanja povećavaju 
				maksimalno trostruko u odnosu na mirovanje. Netrenirane osobe 
				zadovoljavaju potrebu za kisikom na račun frekvencije – dišu 
				brže i pliće. Veća količina udahnutog kisika osigurava bolju 
				pretvorbu hrane u energiju za potrebe povećanih tjelesnih 
				napora.
				
				Prilikom povećanih napora, rad srca se ubrzava jer su potrebe za 
				kisikom i hranjivim tvarima povećane, te je važno dodatno 
				opskrbiti stanice koje neposredno sudjeluju u radu. Prosječni 
				puls u mirovanju iznosi između 60-80 otkucaja/min. Između visine 
				srčanog pulsa – frekvencije srca (FS) i intenziteta vježbanja 
				postoji linearni odnos - što je vježbanje intenzivnije, veći je 
				broj srčanih otkucaja.
				Srce ima sposobnost autoregulacije što znači da svoju funkciju 
				samostalno prilagođava venskom priljevu krvi – ako u srce dođe 
				veća količina krvi, ono će i takvu, povećanu količinu krvi u 
				potpunosti izbaciti u optok. Srce je mišić i ono može 
				hipertrofirati (povećati mišićnu masu), baš kao i svaki drugi 
				mišić u tijelu. Snažnije mišićne stanice imaju sposobnost 
				snažnije kontrakcije, te će kod treniranih osoba izbacivanje 
				povećanog priljeva krvi u optok biti omogućeno povećanim udarnim 
				volumenom za razliku od netreniranih osoba čije će srce povećani 
				priljev krvi izvršiti na račun povećanja frekvencije – brže će 
				udarati. 
				
				Polaganije kucanje pomaže srcu da se bolje opskrbi krvlju. To 
				omogućuje da se srčane žile, uslijed povećane količine krvi, 
				šire i postaju elastičnije. Tjelesna aktivnost je odlična 
				prevencija protiv infarkta i mnogih drugih krvožilnih bolesti: u 
				elastičnim krvnim žilama taloži se u procesu izmjene tvari manje 
				ostataka i manje kolesterola, što su glavni uzroci suženja 
				krvnih žila koja mogu biti opasna po život.
				Osobe koje su redovito tjelesno aktivne i u mirovanju imaju 
				manji broj otkucaja što je stvarni pokazatelj dobre kondicije. 
				Ako srce u stanju mirovanja ima frekvenciju od 80 udaraca u 
				minuti (što je prosjek kod netreniranih osoba) to je 115.000 
				udaraca dnevno. Frekvencija srca u mirovanju osoba koje se bave 
				redovitom tjelovježbom iznosi oko 70 udaraca što znači 100.800 
				udaraca dnevno - srce je "uštedjelo" 14.200 udaraca u jednom 
				danu. 
				
				Aerobni trening djeluje na zdravlje
				Sa zdravstvenog aspekta ustanovljeno je da su u prevenciji 
				srčanožilnih bolesti najučinkovitije tjelesne aktivnosti koje 
				djeluju na poboljšanje aerobnih sposobnosti. Aerobne aktivnosti 
				učinkovite su i u očuvanju poželjne tjelesne težine i u 
				smanjenju potkožnog masnog tkiva, a time posredno i na mnoga 
				oboljenja "civiliziranog" društva. Redovita tjelovježba 
				pozitivno djeluje na depresiju i smanjuje negativne učinke 
				stresa, te stvara tzv. "pozitivnu ovisnost" jer dok vježbamo 
				tijelo luči beta endorfin, hormon koji je zaslužan za kontrolu 
				stresa i bolje raspoloženje. 
						
										
	
										
										Natalija Špehar, prof. kineziologije
	
										
						
						
										
										
										
										KORIŠTENA LITERATURA