RAZLIKE
IZMEĐU AEROBNE I ANAEROBNE TJELESNE AKTIVNOSTI
Uspušemo se pokušavajući "uhvatiti"
tramvaj, penjući se po stepenicama u povratku s placa ili u
pokušaju plivanja do čamca vezanog malo dalje od obale. A
činilo se da je tako blizu... Neke osobe to rade s lakoćom. Osim što se manje zadišu,
puno brže se oporave kao da im to nije bio nikakav dodatni
napor.
Svima nam je jasno da su te osobe u boljoj kondiciji
i da se bave nekom tjelesnom aktivnosti što im omogućava
bolje i lakše podnošenje povećanih napora koji se postave
pred organizam.
Funkcionalne sposobnosti takvih osoba su na višoj razini, a
to se postiže redovitim, odgovarajućim, ciljanim i
primjerenim treningom.
Funkcionalne sposobnosti povezane su s djelotvornom
funkcijom sustava za transport kisika (srčanožilni, dišni i
krvni sustav) pod opterećenjem za
vrijeme treninga i tijekom oporavka. To su sposobnosti o
kojima ovisi efikasnost transporta, pretvorbe i
iskorištenosti energije potrebne za izvršenje određenog rada.
Energija je neophodna za funkcioniranje organizma, a dobiva
se unosom hranjivih tvari, tekućine i kisika u organizam.
Energetske potrebe su različite obzirom na aktivnost koju
tijelo obavlja, a ovise o intenzitetu i trajanju tog rada,
te o vrsti aktivnosti. U mirovanju i za vrijeme spavanja
energija je potrebna samo za održavanje osnovnih životnih
funkcija (bazalni metabolizam), a povećanjem aktivnosti
povećava se i potreba za energijom. Veći dio kemijskih
reakcija u stanicama ima zadaću da energiju iz hrane učini
pristupačnom za potrebe različitih fizioloških sustava
stanice. Energija nije potrebna samo za rad mišića već i za
obavljanje svih ostalih fizioloških funkcija.
Rad koji je kratkotrajan (do 2 minute), a intenzivan,
najčešće koristi energiju iz anaerobnih izvora, dok
dugotrajnije aktivnosti energiju koriste pretežno ili
isključivo iz aerobnih izvora.
Tijelo kao izvor energije prvenstveno koristi ugljikohidrate
i masti. U kojem omjeru zavisit će od intenziteta i trajanja
rada. Bjelančevine prvenstveno služe za izgradnju tijela i
vrlo rijetko se iskorištavaju kao izvor energije, osim u
nedostatku drugih hranjivih tvari. Da bi se hranjive tvari (ugljikohidrati
i masti) mogle upotrijebiti, tijelo ih razgrađuje, a krajnji
produkt je u najvećoj mjeri glukoza. Glukoza se optokom krvi
raznosi svuda po tijelu i ulazi u stanice. Nakon ulaska može
se nizom kemijskih reakcija gotovo odmah upotijebiti kao
izvor energije ili se pretvori u glikogen i pohranjuje u
stanice za kasnije potrebe. Sve stanice u tijelu mogu
pohraniti određenu količinu glikogena za svoje potrebe, ali
jetrene i mišićne stanice su prava skladišta glikogena koji
se koristi za mišićni rad.
Anaerobni i aerobni način rada
Glukoza se može razgrađivati na dva načina: bez prisustva
kisika – anaerobno ili uz prisustvo kisika – aerobno. Za
svoje neposredne potrebe, stanice koriste isključivo ATP (adenozin-trifosfat)
koji se dobiva raznim kemijskim reakcijama iz glikogena. Da
bi organizmu dao energiju, ATP se u prisutnosti enzima dalje
dijeli na ADP (adenozin-dva-fosfat) i anorganski fosfat.
Količina ATP-a u stanici je ograničena – dovoljna je za samo
1-2 sekunde rada pri vrlo intenzivnoj tjelesnoj aktivnosti,
ali se može jako brzo obnavljati energijom koja se anaerobno
oslobađa razgradnjom drugog spoja KP-a (kreatin fosfata).
Oba izvora energije pri zajedničkoj maksimalnoj aktivnosti
mogu dati energiju za 10-20 sekundi rada. Ipak, organizam
može proizvesti još nešto energije resintezom ATP-a i KP-a,
no pri tom nastaje mliječna kiselina koja prodire u tjelesne
tekućine, remeti homeostazu, "zakiseli" organizam i
prisiljava da se intenzitet rada snizi ili aktivnost potpuno
prekine.
Maksimalna aktivnost temeljena na dobivanju energije bez
prisustva kisika traje u prosjeku 60-90 sekundi. Ukupna
količina koja se može osloboditi na ovaj način iz
uskladištenih izvora predstavlja anaerobni energetski
kapacitet.
Aerobni energetski kapacitet označava maksimalni protok
energije kad se uz prisustvo kisika oslobađa velika količina
energije u mirovanju i pri aktivnostima duljeg trajanja i
nižeg ili umjerenog intenziteta.
Anaerobni energetski kapacitet -
kratkotrajne aktivnosti visokog intenziteta
-
bacanja
-
skokovi
-
sprintevi
- brze promjene smjera kretanja...
Aerobni energetski kapacitet -
dugotrajne aktivnosti umjerenog intenziteta
-
trčanja na srednje i duge razdaljine
-
biciklizam
-
veslanje
- rolanje ...
Većina sportova u većoj ili manjoj mjeri koristi oba
energetska sustava, ali u različitim sportskim granama
sudjeluju u različitim omjerima. Dobra je vijest da se
funkcionalne sposobnosti, osobito sposobnosti aerobnog
energetskog kapaciteta, mogu poboljšavati i u srednjoj, pa
čak i u starijoj životnoj dobi. Preduvjet za to je redovita,
kontinuirana i odgovarajuća tjelesna aktivnost.
Natalija Špehar, prof. kineziologije
Aerobics i fitness
Podjela i nazivi grupnih fitness programa
Koje dijelove treba imati sat aerobike
Zašto instruktori pokazuju znakove
Kako odabrati pravi program aerobike
A-B-C prehrane
Bjelančevine - koliko ih trebamo
Ugljikohidrati - vrsta i potreba
Metabolizam i kako ga izračunati
Trening i znanost
Kako samostalno odrediti intenzitet opterećenja?
Kakva je korist od aerobne tjelesne aktivnosti
Što je bolje za oblikovanje tijela: aerobika ili teretana?
Razlike između aerobne i anaerobne tjelesne aktivnosti
Što treba znati prije početka vježbanja
